Cigani lete u nebo
Premijera predstave „Cigani lete u nebo“ bila je u novembru 2012. godine. Mladić koji se zvao Aleksej Maksimović Pješkov sin siromašnog radnika,siroče koje je rano ostalo bez oca, lađar, kuvar, pevač, skitnica i samouk – imao je dvadeset i četiri godine kada je dospeo u tamnicu. Bilo je to 1892.godine. Uzevši tada pseudonim pod kojim ga poznaje svetska literatura, Maksim Gorki u tamnici piše svoju prvu pripovetku: Makar Čudra. Iako prva, ova pripovetka koja je “zrelo štivo” i sa zanatske, i sa tematske i sa umetničke strane – poslužiće mnogo decenija kasnije, kao osnov za film i mjuzikl Cigani lete u nebo. Pripovetka je klasičan obrazac “duple ekspozicije”. Makar Čudra, Ciganin, priča na obali mora, pod vetrom i talasima, o svom ciganskom sabratu Lojku Zobaru i njegovoj ljubavi prema lepoj Ciganki Radi. Makar Čudra je tema za sebe, pisac ga skicira kao profil snažne ličnosti, tako da bi i on sam mogao da bude tema jedne priče. Gorki daje Makaru ulogu pripovedača da bi ispričao začudnu istoriju jedne ljubavi. Ta istorija je zanimljiv fabulativni ram za široku sliku koju pisac i njegov junak slikaju pred čitaocem. Napisana u Tiflisu, u stanu političkog izgananika Kaljužnog, objavljena u dvevnom listu “Kavkaz”, ona stoji – hronološki i umetnički – na čelu svih izabranih i sabranih dela Maksima Gorkog. Gorkijevi Cigani nose u sebi elemente romantičarskih legendi koje, međutim,pripovedaju pučki pripovedači.Njih autor sreće kraj čergi, u stepama, za vreme lutanja beskrajnim prostorima svoje domovine Rusije. U tim se novelama, zatim, pojavljuju i likovi skitnica – “bosjaka”, u kojima Gorki otkriva visokeljudske kvalitete, specifičnu životnu filozofiju, često izraženu u brojnim aforizmima i sentencama. Njegovi junaci lišeni su društvenih dogmi i lako prekoračuju norme društvenog ponašanja, upravo zato što ne zavise sudbinski od materijalnih dobara. Jednom rečju – oni su slobodni. Zbog takvih osobina njegovih novela, Gorkog su u prvo vreme smatrali predstavnikom ruskog modernizma, dok se u vezi sa njegovim likovima najčešće spominjalo Ničeovo ime. Najzad, nesumljivo je jedno: novelistički likovi Gorkog- Makar Čudra i starica Izergil, Lojko Zobar i prelepa Ciganka Rada – jesu ponosni, smeli i snažni ljudi koji su suprostavljeni poniznim, ropskim i slabim. Takvi likovi, takvi ljudi i takvi Cigani, samo i mogu “da lete u nebo”. Zemlja je za njih pretesna.
Mjuzikl u režiji Slobodana Ćustića
Režija: Slobodan Ćustić
Koreografija: Aleksandra Albijanić
Songovi: Sarah Tkalec
O reditelju
Slobodan Ćustić je glumio u preko 60 filmova jugoslovenske produkcije, ali najpoznatija mu je uloga naslovnog lika u filmu „Kuduz“. Pored glumačkog angažmana, iza sebe je ostvario i 15 režija. Stalni je član Beogradskog dramskog pozorišta.